Zbog ratnih zločina počinjenih 1992. godine na području Bosanske Dubice
nad prijedorskim Bošnjacima, preživjeli i porodice žrtava podnijeli su krivične
prijave Tužilaštvu BiH protiv Pantelije Ćurguza, predsjednika Boračke
organizacije RS (BORS), zatim Radeta Pralice i Željka Sljepčevića te nepoznatih
osoba, označenih kao neposredni počinioci“.
Spašavali živote
Prema navodima iz prijave do koje je došao „Avaz“, Ćurguz i ostali koji su komandovali ili bili pripadnici 11. dubičkelake pješadijske
brigade terete se za ubistva Bošnjaka koji su u ljeto 1992., bježeći pred smrću
u Prijedoru i okolnim mjestima, „sijanu“ od snaga Vojske RS i srpske paravojne
jedinice, pokušali preko Kozare stići do Hrvatske.
Ćurguz i ostali, prema prijavi, odgovorni su za ubistva zarobljenika Samira Talića (1969.), Hirzada Bešića (1969.), Nusreta Bešića (1970), Edina Mahmuljina (1967) te Muamera Kulenovića (1963), svi iz Kozaruše kod Kozarca.
Oni su bili u grupi od 11 bošnjačkih civila koje su 27. juna 1992. u selu Sjeverovci kod Bosanske Dubice zarobili pripadnici 11. dubičkelake pješadijske
brigade, kojom su tada komandovali Dragan Petković, Rade Pralica, Pantelija
Ćurguz i Željko Slijepčević te su, kako se navodi u prijavi, i izdavali naredbe
o hvatanju i likvidaciji.
Prema navodima iz prijave do koje je došao „Avaz“, Ćurguz i ostali koji su komandovali ili bili pripadnici 11. dubičke
Ćurguz i ostali, prema prijavi, odgovorni su za ubistva zarobljenika Samira Talića (1969.), Hirzada Bešića (1969.), Nusreta Bešića (1970), Edina Mahmuljina (1967) te Muamera Kulenovića (1963), svi iz Kozaruše kod Kozarca.
Oni su bili u grupi od 11 bošnjačkih civila koje su 27. juna 1992. u selu Sjeverovci kod Bosanske Dubice zarobili pripadnici 11. dubičke
U grupi Bošnjaka,
osim ovih pet ubijenih, bili su i Sulejman Čirkin, Sead Čirkin, Refik Bešić,
Senad Blažević, Edin Grozdanić i Emir Mahmuljin.
Hladno oružje
Nakon zarobljavanja prvi je ubijen Muamer Kulenović, zločinci su ostale tukli i mučili, da bi potom dovezli vojno vozilo i naredili zarobljenicima, koji su bili vezani žicom, da uđu u njega.
- Zatim su iz grupe izdvojili i naredili da pored vozila ostanu Hirzad Bešić, Samir Talić, Nusret Bešić i Edin Mahmuljin te su ih pred ostalim zarobljenicima ubili hladnim oružjem, a zatim su pucali po mrtvim tijelima - navodi se u prijavi te precizira da su ostali preživjeli zarobljenici odvedeni u zatvor u Bosanskoj Dubici, gdje su svakodnevno bili ispitivani i mučeni.
Hladno oružje
Nakon zarobljavanja prvi je ubijen Muamer Kulenović, zločinci su ostale tukli i mučili, da bi potom dovezli vojno vozilo i naredili zarobljenicima, koji su bili vezani žicom, da uđu u njega.
- Zatim su iz grupe izdvojili i naredili da pored vozila ostanu Hirzad Bešić, Samir Talić, Nusret Bešić i Edin Mahmuljin te su ih pred ostalim zarobljenicima ubili hladnim oružjem, a zatim su pucali po mrtvim tijelima - navodi se u prijavi te precizira da su ostali preživjeli zarobljenici odvedeni u zatvor u Bosanskoj Dubici, gdje su svakodnevno bili ispitivani i mučeni.
Među onima koji su
preživjeli ovaj masakr je povratnik u Kozarac Sead Čirkin, koji je također bio
ranjen, zarobljen, te kasnije razmijenjen, kada se priključio Armiji RBiH.
Danas je Čirkin i žrtva progona Bošnjaka Kozarca protiv kojih policija RS
podnosi prijave da su, tobože, oni činili zločine nad Srbima, o čemu je naš
list već izvještavao.
- Duže od 20 godina žrtve traže barem djelić pravde da oni koji su počinili zločin u Bosanskoj Dubici budu procesuirani i konačno se nadamo da će do toga i doći - kaže nam Čirkin.
Ubistva Prijedorčana na graničnim područjima prema Bosanskoj Dubici još su
neistražena- Duže od 20 godina žrtve traže barem djelić pravde da oni koji su počinili zločin u Bosanskoj Dubici budu procesuirani i konačno se nadamo da će do toga i doći - kaže nam Čirkin.
Prema nekim saznanjima, na koja ukazuje i ova zakašnjela ali neizbježna tužba BH Tužilaštva, vojne i policijske snage bile su angažovanje pri pokolju muslimana u Prijedoru (selo Kozarac) i odvođenju civila u Prijedorske logore Omarska, Trnopolje i Keraterm, kao i tajne logore na području Bosanske Dubice. Prema tim saznanjima, masovne grobnice, kao djelo tih postrojbi nalaze se na obroncima Kozare, u rejonu Banjsko-turističkog centra „Mlječanica“ i rejonu šumskih baraka dubičkog Preduzeća „Šumarija “. Mnogi muslimani Kozarca, koji su u vrijeme napada na Kozarac, pokušali naći spas bijegom ka Hrvatskoj kroz dubička sela Pucari, Vojskova, Moštanica, Sjeverovci hvatani su i odmah likvidirani na lokacijama gdje su i uhvaćeni. Za utvrđivanje razmjera ovih zločina trebalo je detaljno ispitati i pregledati rejone Baraka “Šumarije” u Mlječanici, selo Međuvođe, barake u blizini manastira Moštanica i selo Moštanica u optini Bosanska Dubica.
Najodgovorniji za ratne zločine su u vrhovima entitetske vlasti Rs
I ovaj Dubički slučaj nam pokazuje gdje se skrivaju najodgovorniji izvršioci zločina počinjenih u vremenu od 92 do 95. na području BiH. Skrivaju se u vrhovima vlasti. Dok god se ne raskopaju korumpirana gnijezda izvršne zakonodavne i sudske vlasti BiH, prije svega u entitetu Rs, gdje neprikosnoveno vlada Dodikov klan, počinioci zločina i razni kriminalci iz nižih nivoa vlasti neće doći na optuženičke klupe i odgovarati za počinjene zločine. Zaštićena svojim visokim položajima i dopunjavana samo poslušnicima Dodikova vlast se održava u lancu, koji se se sve jače steže o vrat naroda. A Dubičanac Ćurguz Pantelija, kojeg iz milja zovu Dodikovim pionirom, je samo karika koja učvršćuje i održava čvrstim lanac zločinačke klike u genocidnoj Rs.
Izvor Federalni mediji
Нема коментара:
Постави коментар